Često se kaže da posao nije samo izvor prihoda nego i smisla. U ovom radu, Daniel Susskind, ekonomist na Balliol College, Oxford University, istražuje teorijsku i empirijsku literaturu koja se bavi tim odnosom između rada i smisla. Pokazuje da je odnos daleko manje jasan nego što je to uobičajeno pretpostavljeno: Postoji velika heterogenost u njegovoj prirodi, kako među današnjim radnicima tako i među radnicima tijekom vremena. Objašnjava zašto je ovaj odnos važan kreatorima politike i ekonomistima zabrinutim zbog utjecaja tehnologije na rad.
Kratkoročno je važno za predviđanje interesnih ishoda tržišta rada. Također je važno za razumijevanje koliko umjetna inteligencija (AI) ne utječe samo na kvantitetu rada nego i na njegovu kvalitetu: Ove nove tehnologije mogu narušiti značenje koje ljudi dobivaju od svog rada. Srednjoročno, ako su izgubljena radna mjesta, ovaj je odnos također važan za osmišljavanje hrabrih političkih intervencija poput ‘Univerzalni temeljni dohodak’ i ‘Programi jamstva za posao’: njihov dizajn i svaki izbor između njih, uvelike ovisi o kreatorima politike—često prešutnim—i njihovim pretpostavkama o prirodi ovog temeljnog odnosa između rada i značenja. Na primjer, kreatori politike moraju odlučiie hoćete li se jednostavno usredotočiti samo na nadoknadu izgubljenog prihoda (kao kod Univerzalnog temeljnog dohotka) ili ako smatraju da je rad važan i nezamjenjiv izvor što znači, na zaštiti radnih mjesta i za tu dodatnu ulogu (kao sa sustavom jamstva za posao).
Na kraju, Susskind istražuje kako doba AI predstavlja izazov za važnu značajku liberalne političke teorije: ideju ‘neutralnosti’.
Pročitajte više na Center on Regulation and Markets at BROOKINGS