David Ricardo najutjecajniji je ekonomist devetnaestog stoljeća. U trećem izdanju njegovih Načela političke ekonomije (1817.) poglavlje je o strojevima (Chapter 31: On Machinery). On je “uvjeren da je zamjena strojeva za ljudski rad često vrlo štetna za klasu radnika,” da “isti uzroci koji mogu povećati neto prihod zemlje, mogu u isto vrijeme učiniti populaciju suvišnom.” Kao rezultat toga, “mišljenje radničke klase, koja zapošljavanje strojeva vidi kao često štetno za njihove interese, ne temelji se na predrasudama i pogreškama, već je suglasno s ispravnim načelima političke ekonomije.” Samo razmislite: strojevi “mogu učiniti stanovništvo suvišnim”! Mračnije očekivanje se ne može naći u ekonomiji. Ricardovi ortodoksni sljedbenici ne osvrću se na to, uz pretpostavku da je to rijetka pogreška Učitelja. No, je li to bila pogreška? Pesimistični argument je sljedeći: Ako stroj koji košta 5 dolara na sat može proizvesti istu količinu kao radnici koji koštaju 10 dolara na sat, poslodavci imaju poticaj za zamjenu strojeva za rad do te mjere da su troškovi jednaki – to jest, kada plaće radnika padnu do 5 dolara na sat. Kako strojevi sve više postaju produktivniji, plaće imaju tendenciju da padnu još više, prema nuli, pa stanovništvo postaje suvišno.
Robert Skidelsky, projsyn 21022014
Godine 1930., J.M.Keynes napisao je optimistični esej “Ekonomske mogućnosti za naše unuke”. Čitajući sada, u doba tih unučadi, iznenađeni smo koliko je teza točna. Keynes predviđa da će “standard života u progresivnim zemljama sto godina kasnije biti između četiri i osam puta veći nego što je to danas.” U eseju se prvi put spominje pojam “Tehnološka nezaposlenost” – nezaposlenost zbog našeg otkrića načina štednje pri korištenju rada nadvladava tempo kojim možemo naći novo korištenje ljudskog rada.”
Usklađivanje obrazovnog sustava i tržišta rada
Moderne tehnologije uvjetuju stvaranje novih zanimanja u području informatike, energetike, socijalne skrbi i njege, zaštite okoliša, medicine i brojnim drugim područjima a brzina kojom se taj proces odvija zahtijeva sveobuhvatnu promjenu obrazovnog sustava. Aktualna znanstvena istraživanja pokazuju da je suvremeno društvo dostiglo točku preokreta u kojoj tehnologije uništavaju više radnih mjesta nego ih kreiraju.
Znanstvenici s Oxforda Carl Benedict Frey i Michael Osborne, autori istraživanja “Budućnost zaposlenosti: Koliko su radna mjesta podložna kompjutorizaciji” (Sep 17, 2013) izračunali su za 702 zanimanja (iz online servisa O*NET razvijenog za US DoL, v.2010) vjerojatnost da će ih u iduća dva desetljeća zamijeniti računala ili roboti.
O*NET definira ključne značajke zanimanja kao standardizirani i mjerljiv set varijabli, ali također pruža otvorene opise konkretnih zadataka za svako zanimanje.
Autori su krenuli od devet O*NET varijabli kao indikatora uskih grla koje definiraju stupanj nezamjenjivosti pojedinih zanimanja. Uska grla kompjutorizacije su socijalna inteligencija, kreativnost te percepcija i motorika. Za ta tri područja još uvijek nisu otkrivena rješenja koja bi omogućila komercijalno isplativu primjenu, kažu Frey i Osborne.
Najveću šansu za preživljavanje imat će samo zanimanja gdje su kreativnost i socijalna inteligencija ključni čimbenici, jer to računala, barem za sada, ne mogu ponuditi tržištu. Najbolje stoji briga za druge: kirurzi, liječnici, nastavnici, treneri, voditelji rekreacije i fizijatri, nutricionisti, psiholozi i medicinske sestre redom imaju manje od jedan posto vjerojatnosti da će ih zamijeniti računala.
Čak 47 posto radnih mjesta u US je u kategoriji visokog rizika tj. potencijalno automatizirano u slijedećih deset do dvadeset godina. Prodavači, urari, statističari, telefonski operateri primjeri su zanimanja koja nemaju nikakvu budućnost.
Kompjutorizacija širi krug poslova koje su računala i roboti sposobni obaviti, te će automatizacija dublje nego ikada nagristi tržište rada, i to prije svega u zanimanjima srednje klase – što će povećati raslojavanje društva.