Dr. Mariana Mazzucato, ekonomist sa University College London, pokušava promijeniti nešto temeljno: način na koji društvo razmišlja o ekonomskoj vrijednosti. Dok se u posljednje vrijeme mnoge njezine kolege rugaju kapitalizmu, ona se osvrće na njegove osnovne premise. Odakle dolazi rast? Koji je izvor inovacija? Kako državni i privatni sektor mogu zajedno raditi na stvaranju dinamičnih ekonomija koje želimo? Ona postavlja pitanja o kapitalizmu koje smo davno prestali postavljati. Njeni odgovori mogli bi se izdići na najteže izazove našeg vremena.
U dvije knjige suvremene političke ekonomske teorije – „Poduzetnička država“ (2013.) i „Vrijednost svega“ (2018.) – dr. Mazzucato osporava davno prihvaćenu binarnost agilnog privatnog sektora i snažne, neučinkovite države. Navodeći tržišta i tehnologije poput interneta, iPhonea i čiste energije – koje su se u ključnim fazama financirale javnim dolarima – kaže da je država bila podcijenjen pokretač rasta i inovacija. “Osobno mislim da ljevica gubi širom svijeta jer se previše usredotočuju na preraspodjelu, a nedovoljno na stvaranje bogatstva.”
Dr. Mazzucato dovodi u pitanje mnoga načela neoklasične ekonomske teorije predavana na većini akademskih odjela: pretpostavke da sile ponude i potražnje vode u ravnotežu na tržištu, njegove jednadžbe cijene i vrijednosti – možda najviše od svega – njezinog povlačenja države u korist krajnjeg ulagača koji ima zadatak popraviti neuspjeh na tržištu. Ona je poticala i popularizirala opis države kao „investor of first resort“, predviđajući nova tržišta i pružajući dugoročni ili „strpljivi“ kapital u ranim fazama razvoja.
Njezin autorski rad upućuje na izvornu USA misiju na Mjesec – tehnološku revoluciju poticanu od države, koja se sastoji od stotina pojedinačnih projekata, od kojih su mnogi bili suradnja javnog i privatnog sektora. Neki su bili uspjesi, neki neuspjesi, ali zbroj njih doprinio je ekonomskom rastu i eksplozivnim inovacijama.
Platforma dr. Mazzucato ipak je složenija – i za neke kontroverzna – nego samo poticanje vladinih ulaganja. Napisala je da vlade i investicijski subjekti koje podupire država trebaju „socijalizirati i rizike i koristi“. Predložila je državi da dobije povrat javnih ulaganja putem autorskih naknada ili udjela u kapitalu ili uključivanjem uvjeta za ponovno ulaganje – na primjer, mandat za ograničenje otkupa dionica.
Pročitajte više u člancima koje objavljuje Social Europe