Posljednja knjiga pokojnog američkog državnog tajnika Henryja Kissingera, napisana s tehnolozima Craigom Mundiejem i Ericom Schmidtom, Genesis zacrtava put između slijepe vjere i neopravdanog straha dok ocrtava učinkovitu strategiju za navigaciju u doba umjetne inteligencije.
AI je izum koji ima sposobnost revolucionirati ljudski život, u rangu s vatrom, strujom, tiskarskim strojem i atomskom energijom. Njegova duboka važnost može se procijeniti iz činjenice da se pokojni Henry Kissinger u posljednjim godinama svog života više usredotočio na umjetnu inteligenciju nego na bilo koju drugu temu. Godine 2018., u dobi od 95 godina, zaprepastio je sve napisavši esej o umjetnoj inteligenciji u časopisu Atlantic. Godine 2021. koautor je “The age of AI – Doba umjetne inteligencije” s Ericom Schmidtom (bivšim izvršnim direktorom Googlea) i Danielom Huttenlocherom (profesorom MIT-a), knjige koja je uspoređivala pojavu umjetne inteligencije s prosvjetiteljstvom 18. stoljeća zbog njegove sposobnosti da oblikuje ljudski um.
U “Postanku”, kisingerovski otisak – ta elegantna mješavina idealizma i realizma – očit je posvuda. Ton i smisao knjige, pišu njena tri autora, je “trijezni optimizam”, koji zapravo sažima Kissingerov pogled na život. Ako postoji ključno pitanje koje pokreće “Genesis”, to je sljedeće: treba li umjetna inteligencija postati sličnija ljudima ili bi ljudi trebali postati sličniji AI? Drugim riječima: trebamo li kontrolirati ili biti kontrolirani od umjetne inteligencije? Autori cijelo vrijeme naglašavaju da je, kada je u pitanju umjetna inteligencija, najgora stvar koju bismo mogli učiniti kao civilizacija – ili vrsta – pustiti oprez: “prerano, ili potpuno, izjaviti da je razumijemo.”