David Autor, Caroline Chin, Anna Salomons i Bryan Seegmiller objavili su za Quarterly Journal of Economics istraživanje o ulozi novonastalih kategorija poslova u protuteži erozivnom učinku automatizacije premještanja zadataka na potražnju za radnom snagom. Oni odgovaraju na tri temeljna pitanja :

– koji je materijalni sadržaj novog rada;

– odakle dolazi;

-kakav učinak to ima na potražnju za radnom snagom?

Autori konstruiraju novu bazu podataka koja obuhvaća osam desetljeća novih radnih mjesta povezanih s mikropodacima američkog popisa stanovništva i patentnim mjerama izloženosti zanimanja inovacijama koje povećavaju i automatiziraju rad. Većina sadašnjeg zaposlenja odnosi se na nove specijalnosti za radna mjesta uvedena od 1940. godine, ali se fokus otvaranja novih radnih mjesta od 1940. do 1980. prebacio sa srednje plaćenih proizvodnih i činovničkih zanimanja na visoko plaćene profesionalne i, drugo, slabo plaćene usluge od 1980. godine.

Novi rad nastaje kao odgovor na tehnološke inovacije koje nadopunjuju rezultate zanimanja i šokove potražnje koji povećavaju profesionalnu potražnju. Inovacije koje automatiziraju zadatke ili smanjuju potražnju za radom usporavaju pojavu novih radnih mjesta. Iako je protok inovacija u povećanju i automatizaciji pozitivno povezan s zanimanjima, prva povećava potražnju za profesionalnom radnom snagom, dok je druga deprimira. Učinci inovacija za automatizaciju koji smanjuju potražnju pojačali su se u posljednja četiri desetljeća, dok učinci inovacija u povećanju potražnje nisu.

Mark C. Perna, kolumnist časopisa Forbes, u članku Hoće li AI uzeti moj posao – ili će postati moj suradnik ? analizira rad Davida Autora.

David Autor je poznati ekonomist rada i profesor ekonomije na Massachusetts Institute of Technology koji proučava kako tehnološke promjene i globalizacija utječu na radnike.
Također je suvoditelj MIT Shaping the Future of Work Initiative i Programa studija rada US Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja.

U svom eseju za NOEMA magazin David Autor otvara mnoga pitanja, prati povijesnu evoluciju tehnološkog razvoja upozorava i daje primjere korištenja AI alata. On tvrdi da umjetna inteligencija može pomoći u ponovnoj izgradnji srednje klase širenjem dosega i vrijednosti ljudske stručnosti na veći skup radnika.
Autor prati povijesnu evoluciju stručnosti od predindustrijske ere obrtnika, preko industrijske ere masovne proizvodnje, do računalne ere elitnih profesionalaca i do ere umjetne inteligencije u nastajanju proširenih donositelja odluka.

Autor daje primjere kako alati umjetne inteligencije mogu poboljšati produktivnost i kvalitetu rada u domenama kao što su programiranje, pisanje, služba za korisnike i radiologija, nadopunjavajući prosudbu i vještine radnika no upozorava na pretpostavku da je budućnost rada određena tehnološkim neizbježnostima i poziva građane na slobodu odlučivanja u donošenju zajedničkih odluka koje će oblikovati budućnost.

Radnom skupinom supredsjedaju autori ovog izvješća: profesori David Autor i David Mindell te izvršna direktorica dr. Elisabeth Reynolds. Njegovi članovi uključuju više od 20 članova nastavnog osoblja iz 12 odjela na MIT-u, kao i preko 20 studenata diplomskih studija.

U dvije i pol godine otkako je Radna skupina počela s radom, autonomna vozila, robotika i AI su nevjerojatno napredovali. Ali automatizacija nije svijet okrenula naglavačke, kao ni tržište rada. Bez obzira na golema privatna ulaganja, tehnološki rokovi su pomaknuti, dio normalne evolucije s obećanjima koja ostavljaju bez daha pretvaraju se u pilot pokuse, poslovne planove i rane implementacije – u marljiv, iako prozaičan rad čineći da stvarne tehnologije rade u stvarnim okruženjima kako bi zadovoljile zahtjeve kupaca i menadžera.

Kao što ovo izvješće dokumentira, utjecaj tehnologija poput umjetne inteligencije (AI) i robotike na tržište rada otvaraju se godinama. Ali nemamo vremena pripremati se za njih. Ako se te tehnologije uvedu u rad današnjih institucija koje su dizajnirane za prošlo stoljeće, vidjet ćemo slične učinke kao u posljednjim desetljećima: pritisak na smanjenje plaća, vještina i beneficija, I sve više razdvojeno tržište rada. Ovaj izvještaj Radne skupine MIT-a za rad budućnosti, predložiti će bolju alternativu: izgradnju budućnosti za rad koji donosi dividende od automatizacije koja brzo napreduje i sve snažnijih računala za isporuku mogućnosti i ekonomske sigurnosti radnika. Kako bi kanalizirali rastuću produktivnost koja proizlazi iz tehnoloških inovacija u široku zajedničku dobit, moramo poticati institucionalne inovacije koje nadopunjuju tehnološke promjene. Živimo u razdoblju značajnih poremećaja, ali ne onakvih kakvi su predviđeni u 2018. Završne faze istraživanja i pisanja ovog dokumenta dogodile su se tijekom mjeseci COVID-19 u 2020. Naše tehnologije su nam pomogle da se prilagodimo putem teleprisutnosti, online usluga, školovanja na daljinu i telemedicine. Iako ne izgledaju poput robota, i ovi alati za daljinski rad su oblici automatizacije, istiskujući ranjive radnike iz slabo plaćenih uslužnih poslova u industrijama poput usluživanja hrane, čišćenja i ugostiteljstva.

By David Autor, David Mindell, and Elisabeth Reynolds
MIT Task Force on the Work of the Future 2020

Trenutačna je tendencija razvoja umjetne inteligencije u smjeru daljnje automatizacije, ali to bi moglo značiti propuštanje obećanja “prave” vrste umjetne inteligencije s boljim ekonomskim i društvenim rezultatima.

Daron Acemoglu, MIT and Pascual Restrepo, Boston Uni

Ovo izvješće istražuje nekoliko aspekata interakcije rada i tehnologije. MIT operativna grupa kroz ovo izvješće neće dati konačne odgovore, već umjesto toga želi donositeljima odluka postaviti prava pitanja. Zbog hitnosti teme nude se preliminarni uvidi koji bi mogli pomoći uokvirivanju javne rasprave i javne politike.

Pročitajte konačno izvješće

David Autor, profesor ekonomije na Massachusetts Institute of Technology (MIT) razgovara s Henning Meyer-om, glavnim urednikom Social Europe.