– Učitelji koji upravo štrajkaju više nisu važni. Svijet se okrenuo i prije deset godina doživjeli smo kulturni kolaps, a budale su dobile glavnu riječ. Političari se slikaju s nogometašima. Civilizacija nema osnove postojanja, ali zato s druge strane imamo nove idole i mentalne talibane koji su svugdje oko nas, rekao je Korlević poručivši da nije pesimist već promatrač.

Kome pripada budućnost? Na to je pitanje, pred prepunom Dvoranom doma kulture u Rovinju, u kojoj se tražila i donosila stolica više, odgovor podastro istaknuti astronom Korado Korlević. Iz njegovog se predavanja kao jedini odgovor moglo čuti – budućnost ostaje onima koji su spremni zasukati rukave i raditi.

Uzevši u obzir, da je rad stvorio čovjeka njegov odgovor niti je bio revolucionaran ni neočekivan. Međutim, u kontekstu promjena – tehnološkog napretka koji utječe ne samo na svakog pojedinca ponaosob, već u cjelini i na svijet rada ova teza, iz današnje perspektive ne samo da je točna, nego bi one sa zrnom soli u glavi trebala natjerati na razmišljanje. Naime, galopirajući razvoj tehnologije nesumnjivo ima utjecaj na svijet rada.

Učiti, učiti, učiti

– Strojevi su spretniji od 99 posto ljudi. Budućnost dakle pripada robotima i jasno je da umjetna inteligencija zauzima primat nad ljudima, prvenstveno na tržištu rada. Učinkovitiji su i mogu preuzeti gotovo sve poslove – od košnje trave i usisavanja, preko ratovanja bez tenkova i aviona, rekao je Korado Korlević čija je zvjezdarnica u Višnjanu, treća po broju novootkrivenih nebeskih tijela. Svoje tvrdnje potkrijepio je tvrdnjama kako će polovica svih današnjih radnih mjesta nestati do 2030. godine, a 65 posto današnje djece završit će u karijerama koje još ne postoje.

– Zbog znanstvenog i tehnološkog napretka koji ponajviše utječe na svijet rada sposobnost promjene i prilagodbe ljudi novonastaloj situaciji bit će imperativ za one koji će u budućnosti tražiti posao, kaže Korlević koji smatra da budućnost pripada onima koji neće gledati sa strane na stvaranje budućnosti, već će učiti, istraživati, stvarati, graditi i upravljati. Upravo, o tim pojmovima ovisit će koliko će netko u budućnosti biti u dobitku, smatra Korado Korlević.

Govoreći o današnjem vremenu istaknuo je da smo iz tehnološke civilizacije duboko zabrazdili u civilizaciju prodaje snova gdje nema građana, nego samo potrošača koji su prvenstveno fokusirani na sebe same. – Prodaja snova direktno vodi u propast. Ilustrirajući svijet u kojem živimo naveo je i da prođu imaju samo oni koji prodaju priču – sportaši, glumci, pjevači pa čak i vlasnik modnog brenda “Zara”, koji je danas jedan od najbogatijih u svijetu.

– Recimo, učitelji koji upravo štrajkaju više nisu važni. Svijet se okrenuo i prije deset godina doživjeli smo kulturni kolaps, a budale su dobile riječ. Političari se slikaju s nogometašima, civilizacija nema osnove postojanja, ali zato i s druge strane imamo nove idole i mentalne talibane koji su svugdje oko nas, rekao je Korlević, poručivši da nije pesimist već promatrač.

– Ne, nisam pesimist ali gledam autobus koji juri i koji će se zabiti u zid. Umjesto da vozač i kondukter rade sve kako do sudara i nesreće ne bi došlo, ono o čemu oni trenutno razmišljaju je kako prodati autobus i izvući vlastitu glavu.

Kako izvući živu glavu?

A kako izvući glavu u sredini koja je antiintelektualna? Ili u onoj u kojoj se intelektualna izvrsnost ne podnosi?

– Trenutno odgajamo djecu za svijet koji ne postoji, za industrijsku revoluciju koje je prošla i koja je iznjedrila školski sustav koji je posljednjih 200 godina proizvodio radnike i inženjere koji su napravili sve ovo što danas imamo. Problem je u tome što u međuvremenu nismo ništa mijenjali, odnosno zadržali smo školski sustav koji i nadalje proizvodi radnike koji su standardizirani za standardizirane poslove u tvornicama. To što se svijet u međuvremenu promijenio kao da nikog ne zanima. Jednostavno, školu nismo prilagodili novim uvjetima i novim potrebama. Konkretno, potez Ministarstva da se tableti uvode u škole i na upotrebu učenicima nešto bi značilo, ali pod uvjetom da se to dogodilo prije 25 godina.

– Živimo u fantastičnom i izazovnom vremenu golemih znanstvenih, tehnoloških i medicinskih otkrića, a istovremeno zanemarujemo svu djecu. Vrijeme prepisivanja s ploče, bubanje činjenica i informacija je iza nas. Znanje je nebitno, jer sve što ti treba saznaš u roku tri minute s YouTuba. Dakle, brzina učenja je ključna kao i permanentno učenje koje treba biti svakodnevno. Djecu u školi treba grupirati temeljem njihovih interesa, a ne dobi, ponuditi im školu u kojoj će se beskrajno zabavljati i koja će biti mjesto gdje će moći iskazati strast, kreativnost i poduzetnost.

– No, nažalost mi radimo upravo suprotno, i pomažemo prosječnim umjesto darovitim, djecu pripremamo da skaču, da nas zabavljaju, da budu klaunovi, a već sutra kada obolimo po lijek, znanje i njegu morat ćemo otići izvan granice, i po cijeni koju mnogi neće moći platiti.

18.11.2019., Glas Istre, Nina Orlović Radić – Pročitajte razgovor u cijelosti